U prostorima Katoličke osnovne škole u Novskoj, prvoga dana nastavne godine, 9. rujna 2024. održan je prigodni program za 28 učenika novoga prvog razreda. Uz roditelje koji su dopratili djecu u školu, učitelje na čelu s ravnateljem Krunoslavom Jurakovićem na programu je sudjelovao i požeški biskup emeritus Antun Škvorčević i predstojnik Ureda Požeške biskupije za katoličke škole Ivica Žuljević. Dobrodošlicu učenicima prvog razreda uputili su malim igrokazom i pjesmom učenici drugog razreda novljanske Katoličke osnovne škole pod vodstvom učiteljice Dajane Melnik.
Potom je ravnatelj Juraković predstavio djeci školu koju započinju pohađati. Prigodnu riječ uputio im je biskup Antun, istaknuvši kako je pozorno slušao ravnatelja dok je pozdravljao učenike i roditelje i predstavljao školu te je iz njegovih riječi shvatio da katoličku školu tvore učenici, učitelji, tajnik, ravnatelj i drugi djelatnici, upitavši učenike je li to dovoljno za školu ili je ipak potrebno još nešto? Možda torba, knjige i puno toga drugoga u torbi? Jedna učenica je kazala da je škola mjesto gdje djeca nauče sve. Istina, pohvalio ju je biskup, te dodao da se zato u osnovnu školu u koju su se upisali ide osam godina kako bi se postupno usvojilo mnoga znanja, te da je stoga u školi potrebno imati bistru glavu, ali to još nije dovoljno, nego je potrebno imati i budno srce. Dok glavu trebamo ispuniti znanjem, srce trebamo ispuniti dobrotom, plemenitošću, poštovanjem jednih prema drugima, radošću i ljubavlju. Biskup je zapitao hoće li sve to moći stati u dječja mala srca ove školske godine? „Hoće, jer vaše srce je duboko, veliko, beskrajno i u njega može stati neizmjerna ljubav mamina, tatina, učiteljičina, a napose Božja, Isusova“, kazao je biskup.
Zatim je biskup zapitao djecu: „Jeste li primijetili da je ravnatelj na početku susreta pozdravio s ‘Hvaljen Isus’“? Istaknuo je kako je posebnost katoličke škole upravo u tom, što uz sve spomenute djelatnike ovdje Isus ima sasvim osobito mjesto. Prisutan je među nama onaj Isus koji je volio čovjeka i sebe predao za nas u smrt. Taj je Isus moćan ispuniti nam srce svojom ljubavlju koja pobjeđuje zlo i smrt. Na dolasku u školu već prvog dana, pozvao je biskup, valja otvoriti srce za Isusa, svaki dan živjeti u njegovoj blizinu, učiti međusobno razgovarati o brojnim važnim pitanjima našeg života, a najvažnije je učiti razgovarati s njime, jer „on ima riječi života vječnoga“. Taj razgovor nazivamo molitvom. Ukoliko ne bi znali s njime razgovarati, ova škola ne bi bila prepoznatljiva kao katolička. On vas može učiniti radosnima, dobrima, plemenitima, voljeti jedni druge. Po njemu škola postaje mjesto uzbudljiva događanja, ustvrdio je biskup, uputivši učenicima u tom smislu dobrodošlicu i svjedočeći radost što su se upisali u katoličku školu.
Biskup Antun je potom izrekao dobrodošlicu i roditeljima. Upitao ih je zašto su zapravo upisali svoju djecu u katoličku školu. Kazao je da se u njoj stječu znanja i vještine kojima se djeca uključuju u hrvatsko društvo. No, istaknuo je kako zauzimanje nekih da Hrvatska bude društvo znanja ipak nije dovoljno, kako nam između ostalog svjedoče danas i rat u Ukrajini i Rusiji, Izraelu i Gazi, gdje je veliko ljudsko znanje upotrijebljeno za proizvodnju ubojitih sredstava i razaranje njihovih dobara. Uz znanje potrebna je odgovornost za koju se treba odgajati pa da ono što možemo proizvesti znamo pravo upotrijebiti za ljudsko dobro. To mogu moralno odgojeni ljudi.
U katoličkoj školi nastoji se uz stjecanje znanja promicati „civilizaciju ljubavi“ o kojoj je tako snažno govorio papa Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije. Ljubav je Božji dar i može se primiti samo od Njega koji je ljubav „Vjerujem, dragi roditelji, da ste zato upisali svoju djecu u katoličku školu da se ona uz znanje osposobe za promicatelje civilizacije ljubavi.“ Zahvalio im je što to svjedoče te ih je pozvao na suradnju sa školom i njezinim djelatnicima.
Na kraju programa učiteljica Ivana Božić i učiteljica u produženoj nastavi Petra Diklić povele su 28 prvašića u razred gdje će se za njih odvijati nastava.